Profesionalna orijentacija

Bliži se kraj godine i učenici devetih razreda, mali maturanti, uskoro će biti u prilici da biraju srednju školu a samim time i struku ili smjer kojim se planiraju baviti u budućnosti. Obzirom da je spektar srednjih škola i zanimanja širok, a odluka je jedna, upitali smo bivše učenike OŠ Bužim, koji pohađaju različite srednje škole, o tome kako su oni izabrali srednju školu, šta im se sviđa u školi koju pohađaju i šta bi poručuli našim devetašima. Napravili smo malu pauzu, ali se vracamo u velikom sjaju. Naša bivša učenica Jasmina nam je dala dosta savjeta, predočila neke situacije i momente, te nam na jako lijep i uzbudljiv način dočarala svoje mišljenje. Pročitajte!

 

11055305_681387661970036_2285321789544790149_nLotos: Na početku, pozdrav od redakcije Lotosa, školskih novina OŠ Bužim. Ukratko nam se predstavite?

-Moje ime je Jasmina Krupić. Trenutno pohađam III razred gimnazije u lokalnoj srednjoj školi MSŠ “Bužim”, u Bužimu.

Lotos: Pohađali ste OŠ Bužim. Možete li podijeliti neko sjećanje s nama o periodu kad ste bili srednjoškolac/srednjoškolka?

-Ja sam pohađala PŠ Varoška Rijeka i uz taj period me vežu mnoga sjećanja.

Sad kad retrospektivno pogledam na taj dio svog života, najviše me veseli to što sam sa nastavnicima u svojoj školi većinom imala prijateljski odnos koji mi je kasnije pomogao pri adaptaciji u drugim sferama svog života (srednja škola, nevladine organizacije, društo i sl.). Možda vam se to čini čudnim kad to tako kažem, ali na mene je taj “opušteni” odnos puno uticao i pomogao mi da izgradim samopouzdanje i osobnost kakvu danas imam.

Konkretno sjećanje koje ovdje želim podijeliti sa vama jeste ono kada je moja tadašnja razredna nastavnica (Fikreta Zorić), koju ovim putem puno pozdravljam, jednom prilikom rekla mojoj mami kako imam poprilično lošu i nepohvalnu naviku koju radim prilikom nekog javnog nastupa (u ovom slučaju je to bilo odgovaranje pred tablom). Naime, kako sam uvijek bila poprilično hiperaktivno i energično dijete, imala sam naviku da pravim ogromne i nekontrolisane gestikulacije rukama dok nešto objašnjavam (ustvari, nisu to bile gestikulacije, to je bilo bukvalno “mlataranje” rukama bez ikakvog cilja) vjerujući da je to nešto što je pozitivno i ispravno za raditi. Iskreno, kad mi je mama prvi put skrenula pažnju na to, pomislila sam kako je to kritika bez ikakvog osnova i da nema ništa loše u mome “dočaravanju znanja rukama”, ali ipak sam odlučila tome posvetiti malo više pažnje i pripaziti kakve pokrete pravim rukama. Bio je to spor proces (navike su gadna stvar), ali, s vremenom sam se riješila tih nekontrolisanih pokreta. Danas kad o tome razmišljam, zapravo shvatam šta su ti pokreti bili: vjerujem da je to bio pokušaj “prikrivanja” neznanja iz oblasti ili cjeline koju sam tad morala odgovarati pred tablom tj., na taj način sam pokušavala nadomjestiti svoj nedostatak znanja.

Ako pravim kakve gestikulacije rukama, sada su to umjereni i dosljedni pokreti koji prate moje držanje i riječi (a ne “mahanje” u prazno), i zahvaljujući snazi volje, mami i, najviše, razrednici, ja danas, kada javno pričam, ne ostavljam dojam neorganizirane, neozbiljne i djetinjaste osobe.

Razlog zbog kojeg sam odlučila podijeliti baš ovo sjećanje sa vama jeste taj da ukažem osnovcima (budućim ozbiljnim, odgovornim i akademski obrazovanim građanima BiH) da ne trebaju uvijek “dizati nos” na sve šta im se kaže; da, iako možda sad tako misle, nisu uvijek oni upravu; da imaju puno toga za naučiti od svojih nastavnika; da će u narednom periodu svoga života naučiti mnogo više o sebi nego što to sada misle; da je snaga volje najjača stvar na svijetu i, na kraju, da nije uvijek sve onako kako nam se čini da jeste – nekad mora proći dugo vremena da bi nam se neke kockice posložile i da bi vidjeli zašto nam se šta desilo.

Lotos: Izabrali ste gimnaziju. Recite nam zašto i šta je presudilo vašem odabiru?

– Ja sam jedino u jednoj stvari bila odlučna kada sam birala šta ću upisati, a to je da želim upisati četverogodišnju školu (kako bih mogla nastaviti daljnje obrazovanje). U Bužimu postoje četiri četverogodišnje škole: poljoprivredni tehničar, mašinski tehničar, tekstilna škola i gimnazija. Kako se nisam baš mogla “vidjeti” u nijednoj od njih, osim u gimnaziji, a i jer je gimnazija jaka škola koja sa svojim planom i programom može postaviti jake temelje za daljnje obrazovanje, odlučila sam probati, što bi se reklo, “upasti” u gimnaziju i uspjela sam. Ostalo je historija.

Lotos: Kako usklađujete školu sa ostalim obavezama? (sport, muzika, hobiji, posao….) – ovdje recite čime se bavite u slobodno vrijeme, trenirate, volontirate, pišete …nahvalite se slobodno 😉

– Vrijeme je novac. Uvijek je bilo i uvijek će biti. Ja trenutno vodim lokalni tim Bužim Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini, potpredsjednica sam Vijeća učenika, i, odnedavno, sam član Udruženja Mladih Bužim. Iskreno, zna se desiti da mi ocjene pate zbog drugih obaveza (većinom je to zbog aktivnosti na društvenim mrežama… ne mogu si pomoći), ali brzo to vratim u ravnotežu i uvijek nastojim davati 100% od sebe onome čime se bavim. Ovdje je, po mom mišljenju, odgovor kratak i jasan: ko hoće naći će način; ko neće naći će ispriku. Organizacija je ključ svakog uspjeha.

Lotos:  Šta vam najviše nedostaje iz OŠ?

– Sjećam se da sam, na kraju OŠ, plakala danima jer se taj dio moga života završava i jer počinjem novo poglavlje u svome životu.

Danas, kada me neko pita da li bih se voljela/željela vratiti u osnovnu školu, bez premišljanja odgovorim da ne bih (jer je to i istina). Osnovna škola je bila divan period moga života kojeg se rado sjećam. Srednja škola je divan period moga života kojeg trenutno rado živim. Fakultetu se nadam i radujem, ali ne volim previše razbijati glavu o tome. Vjerovatno sve ovo govorim jer želim još nešto poručiti osnovcima (budućim srednjoškolcima): uživajte u onom što vam se trenutno dešava; učestvujte u stvarima koje se događaju oko vas; ne obazirite se previše na stvari koje su se desile u prošlosti (ili o onima koje tek slijede), već svu svoju energiju usmjerite u to da danas budete bolja osoba od one koje ste bili prethodni dan i da danas date 100% od sebe; ne bojte se promjena.

Sad kad sam to sve rekla, mogu dati i konkretan odgovor na pitanje: najviše iz OŠ mi nedostaju moji drugovi i drugarice koje rijetko (ili skoro nikako) ne vidim. To su osobe uz koje sam provela velik dio svoga djetinjstva, a koje zbog obaveza (i mojih i njihovih), nemam priliku često vidjeti.

Lotos: Koliko se razlikuje osnovna škola od srednje škole? Da li je više obaveza? Drukčiji kriteriji? Više gradiva, predmeta?

– Rekla bih da se ne razlikuje srednja škola od osnovne toliko koliko se razlikuju naše ličnosti od onih koje smo imali kao osnovci. Kao što sam već rekla, srednja škola je novo poglavlje, a osobe koje izađu iz osnovne škole nisu iste kao one koje uđu u srednju školu. Ljudi se mijenjaju, rastu, sazrijevaju, pronalaze (posebno u ovim “teen” godinama) i sve je to ok. Iskreno se nadam da svi koji se trenutno nalaze u tom periodu tranzicije ili prelaska ne zalutaju u tome svemu i uspiju pronaći najbolju verziju sebe.

Raspored srednjoškolca je pretrpaniji od onog kod osnovca, ali to nije ništa nesavladivo i strašno. Kao što sam već gore spomenula, organizacija je jako bitna stvar u ovim stvarima i –  ako uspijete izbalansirati školske obaveze sa društvenim životom, vannastavnim aktivnostima i sl. –  nema tog gradiva koje nećete uspjeti savladati.

Mislim da je, što se kriterija i profesora tiče, situacija jako relativna. Sve zavisi od vas (učenika) i od toga kako ćete se vi postaviti prema novoj školi. Ja lično sa profesorima nastojim imati više prijateljski, nego “poslovan” odnos (naravno, uz moje poštovanje prema njima!) i to mi puno olakšava odlazak u školu. Lakše je ustajati ujutro u šest sati i biti sedam sati sa istim ljudima, na istom mjestu (pet dana zaredom) ako si u dobrom odnosu sa svima i okružen lijepom atmosferom.

Jedan prijatelj me je nedavno pitao zašto ja i kako mogu toliko voljeti školu (valjda jer sam uvijek nasmijna u školi i jer se toliko ne brinem oko ocjena), na šta sam mu ja odgovorila da uopće ne volim školu (u smislu ranog ustajanja, učenja napamet, pisanja testova i sl.), ali ako se već želim obrazovati u životu, ako sam već pristala na to sve i ako već imam priliku uljepšati sebi četiri godine srednjoškolskog obrazovanja, zašto da to ne učinim?! Isto bih savjetovala učenicima koji će tek doći u srednju školu: učili ili ne učili, bili u dobrim ili lošim odnosima sa profesorima, bili odlični ili dovoljni učenici – upisom u srednju školu vi pristajete na četiri (ili tri) godine ranog ustajanja, pisanja testova, obaveza, učenja napamet i sl., i bolje je za vas da olakšate i uljepšate sebi taj period života koliko god je to u vašoj mogućnosti.

Lotos: Šta biste poručili učenicima devetih razreda koji planiraju upisati gimnaziju?

– Glavna stvar koju bih poručila učenicima koji planiraju upisati gimnaziju je da se ne boje.

Gimnazija je na glasu kao strašna škola (ne pretjerujem, stvarno je neki tako predstavljaju), a evo ja odgovorno tvrdim da nije.

Kad neko priča o gimnaziji, većinom ćete čuti stvari poput “drugi razred je najlakši”, “treći razred je najteži”, “prof. XY je najljuća profesorica na školi” ili “hemija je najteži predmet” itd.. Ako se mogu ovako izraziti: to su čiste gluposti. To je generaliziranje koje, u većini slučajeva, nema nikakve veze sa istinom. Sve je u životu relativno i do vas tj., do toga kako vi nešto vidite/shvatate/poimate, pa tako i srednja škola. Naprimjer, ja trenutno imam 4 (vrlodobar) iz hemije, a 1 (nedovoljan) iz tjelesnog odgoja. Zvuči nelogično, zar ne? Ali tako je. I, ako gledam na svoj primjer, ja vam sad ovdje mogu ispričati kako je tjelesni najteži predmet zato što trebate znati plesati, trčati, skakati, igrati tenis itd., ili vam mogu pričati o tome kako je hemija najlakši predmet zato što su hemijske reakcije same po sebi logične i onda vam to ne zahtjeva puno učenja napamet, ali ima li to smisla? Pa baš i nema. Svako ima u životu nešto što mu ide bez prevelikog napora i što mu je jednostavno “urođeno”, a nešto za šta se mora više potruditi, pa tako i učenici u srednjim školama. Neki predmeti će vam biti draži od drugih, neki lakši od drugih, neki draži, ali i teži od drugih – u svakom slučaju ne trebate imati strah od onog što vas čeka i ne treba da ulazite u školu sa dozom straha i predrasuda prema nekome ili nečemu. Ima li smisla da vam ja ovdje kažem da je tjelesni odgoj najteži predmet u gimnaziji samo zato što JA imam jedinicu? Ili da kažem kako je prvi razred najteži samo zato što je meni bio najteži? Ili da pričam kako je hemija najlakši predmet samo zato što ja lično nemam problema sa usvajanjem tog gradiva? Vidite li na šta vam ovdje pokušavam ukazati: sve morate doživjeti i iskusiti na svojoj koži da biste mogli imati neko mišljenje i predstavu o tome. I zato ne treba da u gimnaziju (ili bilo koju školu) uđete sa strahom od nekog predmeta/profesora jer vidjet ćete i sami da stvari nisu tako strašne i crne.

Također, što se gradiva tiče, željela bih vam reći da ne postoji nešto što se zove nesavladivo gradivo. Kada imate jaku volju za nečim, uspjet ćete 100%. Ja sam djevojka koja je kroz skoro cijelu osnovnu školu prolazila vrlodobrim uspjehom, a u srednjoj školi nastavila tu “tradiciju” (pa, bar u većini slučajeva… Iskreno, zna se nekad desiti da popustim), a i sami vjerovatno znate kako se uvijek govori da samo odlikaši mogu “dobro proći” u gimnaziji. Opet, čisto generaliziranje – sve se može kad se hoće! Upoznata sam sa bezboroj slučajeva koji dokazuju da kada se “pritisne” i “zagrije” stolica, nema toga što se ne može savladati.

I na kraju, želim predložiti svim učenicima koji upisuju srednju školu (ne samo gimnazijalcima) da im dobra ocjena ne bude glavni cilj u toku srednjoškolskog obrazovanja. Prije nego što počnete osuđivati moju rečenicu, dopustite da objasnim: mi živimo u vremenu u kojem se podrazumijeva da mladi ljudi upisuju fakultete, dobijaju diplome, uče strane jezike itd.. S obzirom da vam je nekad za uspjeh bilo dovoljno da završite srednju školu (sa fakultetskom diplomom ste bili “glavna faca”), “obično” obrazovanje u školskim učionicama, ako zaista želite biti obrazovana osoba u 21. stoljeću, vam danas nije dovoljno. Nema smisla da završite gimnaziju (ili bilo koju školu) sa odličnim uspjehom i 5.0 prosjekom ako će vas roditelji morati držati za ruku dok upisujete fakultet. Srednja škola je razdoblje kada se formiraju naše osobnosti i kada imamo najviše vremena da radimo na usavršavanju sebe i svojih sposobnosti, pa zašto onda trošiti svu svoju energiju na učenje datuma, činjenica i formula koje nam nikad neće trebati?! Naravno, ne kažem da treba da redate jedinice iz određenog gradiva samo zato što vas to neće nikad niko pitati i da treba da “bojkotujete” te formalnosti koje idu uz srednju školu – samo hoću da vam ukažem na to da je neformalno obrazovanje postalo bitno kao i ono formalno i da biste trebali naći neku ravnotežu između toga. Mi srednjoškolci smo u periodu kada – kroz edukacije, treninge, projekte – možemo naučiti puno stvari koje će nam kasnije u životu biti korisne (a usput se i zabaviti!), pa je najbolje za nas, a i za našu zajednicu, da to maksimalno iskoristimo.

Lotos: Da li ste vi poslije devetog znali odmah šta biste upisali ili ste bili neodlučni? Šta biste poručili onima koji su neodlučni?

– Kao što sam već rekla, meni je kod upisa srednje škole navažnije bilo da je četverogodišnja, a pošto mi je gimnazija od svih srednjih škola u Bužimu najviše odgovarala, odlučila sam se na nju. Dakle, ne može se baš reći da sam znala 100% šta hoću.

Osnovcima koji su neodlučni poručila bih da se previše ne zamaraju  i ne brinu oko toga. Vi ste petnaestogodišnjaci i sasvim je ok da ne znate čime se želite baviti do kraja života (vjerujte mi, neki završe i fakultete, a ne znaju šta žele sa svojim životom): opustite se i dajte si vremena. Život je toliko pun iznenađenja da ljudi koji se godinama bave nekim zanimanjem odjednom shvate da to nije ono što oni žele i odluče se da krenu ispočetka sa onim što ih zaista ispunjava, pa zato nije nimalo zabrinjavajuće i čudno ako vi trenutno niste sigurni šta želite upisati.

Ne želim ovdje nikome govoriti šta da upiše, niti promovirati bilo koju školu, ali reći ću da mislim da je učenicima koji su neodlučni i nisu još “pronašli sebe” (mada, realno, da li ikad u potpunosti pronađemo sebe?!) najbolje da upišu opću gimnaziju (zbog širokog sadržaja kojeg ona nudi i zbog jakih temelja koje će vam uspostaviti). Međutim, ni to vam ne mora biti glavna opcija: imam prijatelja koji sad završava ekonomsku školu u Bihaću i planira upisati kriminalistički fakultet, tako da ono o čemu učite u srednjoj školi ne mora nužno biti (i većinom nije!) ono čime ćete se baviti u budućnosti.

Učenicima koji su neodlučni oko upisa neke škole zbog ocjena (recimo, ako neko želi upisati elektrotehničku školu, a ima “slabu” ocjenu iz fizike/matematike, pa je zbog toga nesiguran) želim reći da ocjena nije mjerilo znanja (ne dajte da vas iko ikad u to uvjeri)! Ako nešto jako volite i želite, borite se za to.

Lotos: Hvala vam na razgovoru. Puno sreće u vašem školovanju želi vam novinarska sekcija OŠ Bužim.

Advertisements

Profesionalna orijentacija

Bliži se kraj godine i učenici devetih razreda, mali maturanti, uskoro će biti u prilici da biraju srednju školu a samim time i struku ili smjer kojim se planiraju baviti u budućnosti. Obzirom da je spektar srednjih škola i zanimanja širok, a odluka je jedna, upitali smo bivše učenike OŠ Bužim, koji pohađaju različite srednje škole, o tome kako su oni izabrali srednju školu, šta im se sviđa u školi koju pohađaju i šta bi poručuli našim devetašima. Ovaj kišni dan će nam svakako uljepšati naša bivša učenica Ilhama, koja će sa vama podijeliti svoju priču.

Untitled

Lotos: Na početku, pozdrav od redakcije Lotosa, školskih novina OŠ Bužim. Ukratko nam se predstavite? 

-Ja sam Ilhama Aljić, učenica drugog razreda medrese Džemaluddin ef. Čaušević u Cazinu.

Lotos: Pohađali ste OŠ Bužim. Možete li podijeliti neko sjećanje s nama o periodu kad ste bili osnovnoskolac/osnovnoskolka?

-Pa ovako, osnovnu skolu pamtim po nekim lijepim trenutcima, najvise druzenje sa mojim prijateljima koje iskreno ne mogu zamijeniti ni novi u srednjoj skoli, mnoge šale koje smo znali razmjenjivati sa nasim nastavnicima i nastavnicama, učešća na nekim sekcijama koje su meni bile jako zanimljive…Mnogo lijepih uspomena je ostalo u mom sjecanju iz tog perioda, osobito zanjih mjeseci škole kad smo se svi skoro svaki dan znali okupljati i provoditi što više vremena družeći se i polako prisjećati onih najljepših i najluđih trenutaka koji su nam obilježili to školovanje.

Lotos: Izabrali ste medresu za školu. Recite nam zašto i šta je presudilo vašem odabiru?

-Već tih zadnjih mjesec dana sam počela polako da razmišljam šta bih mogla da upišem. Moji roditelji su mi dali na izbor šta god želim,bilo da se radi o školi čak izvan kantona, i nisu me forsirali ni u kom konkretnom smjeru. Da sebi olakšam, poredala sam potencijalne izbore u svojoj glavi i pokusala da shvatim koja bi meni odgovarala. Posto imam brata koji pohađa školu u Sarajevu, shvatila sam da dajina nije nešto što bi meni pasalo pa sam to ostavila po strani. Tu je još bila i medicinska te koledži, ali ni to mi nije bilo dovoljno privlačno s obzirom da sam se raspitivala od strane druge djece koja već pohađaju te škole. Pošto su u našu školu već dolazili učenici medrese koji su predstavljali svoju skolu, uključujući njihove svakodnevne aktivnosti, nastavne aktivnosti i uopšteno kvalitet škole, jako mi se svidjelo. Ali da se uvjerim u to otišla sam tamo sa svoje dvije kolegice i proveli smo našu prvu noć u medresi, iako još nismo ni završile osnovnu školu. Starno mi se svidio način njihovog ‘internatskog života’ i nastave uopšte, a pošto bih imala mogućnost svaki vikend dolaziti kući, to je dodatno uticalo na moju odluku.

Lotos: Kako usklađujete školu sa ostalim obavezama? (sport, muzika, hobiji, posao….) 

-Mnogi bi rekli da je internatski život težak i da se teško rasporedi vrijeme za učenje kada je veliki broj djece na istom mjestu, ali to zapravo i nije tako. Ja sam učesnik access programa u medresi koji odrzava časove sa učenicima kojima najbolje ide engleski jezik, i dizajnerske sekcije. Također imamo trenere karatea te mnoge druge sportske aktivnosti ali ja više volim u slobodno vrijeme sa društvom izaći na trčanje ili u neku šetnju gradom. Pošto u osnovnoj to nisam prakticirala, od mog prvog dana medrese volim da zapisujem šta mi se posebno desilo ili da na papir iznesem moje raspoloženje tog dana. A zanimljivo je kada nakon godinu dana čitate svoje riječi, ne možete obuzdati smijeh.

Lotos:  Šta vam najviše nedostaje iz OŠ? 

-Mnogo je tih sitnica koje ostanu u sjecanju a koje su bile jedne od najboljih… kao npr. nasi mali razgovori i šale sa uposlenicima škole koji nas sa osmijehom gledaju dok ulazimo u parovima u školu, niste mogli ni podići knjigu u bibloteci a da vas bibliotekar ne dočeka s osmijehom i upita ‘šta ima’ , mnogi od nas ponekad nisu mogli izdržati kraj časa pa bi utočište od dosade tražili u kuhinji kod naše kuharice…male sitnice ali ipak urezane u sjećanje.

Lotos: Koliko se razlikuje osnovna škola od srednje škole? Da li je više obaveza? Drukčiji kriteriji? Više gradiva, predmeta?

-S većim stepenom dolaze i veće odgovornosti i obaveze, ali mi moramo biti spremni da i to savladamo. Dolaze novi profesori, predmeti s kojima se prvi put srećemo i naravno kriteriji su strožiji, ali su ipak tu da mi ne bi pravili iste greške. Ništa nije previše ni pretjerano ako se radi s razumjevanjem i organizirano, to ćete sigurno čuti od mnogih, osobito roditelja, ali ćete sami shvatiti kad se suočite s tim. Moj uspjeh u prošloj godini se ne razlikuje od uspjeha u predhodnim razredima osnovne škole. Samo unaprijedite malo svoj tempo rada i nemate se šta brinuti za dalje.

Lotos: Šta biste poručili učenicima devetih razreda koji planiraju upisati medresu za školu?

-Medresa je škola u kojoj samo mozete da unaprijedite i popravite sebe kao osobu i naučite kako da živite organizirano ali i da naučite kako da se nosite sa svojim padovima također. Svaki profesor pored svog predmeta će vam pokušati dočarati i uputiti na neke životne vrijednosti koje će vam zasigurno koristiti. Što se tiče hidžaba, mnoge većinom to i koči, ali i to ne treba da djevojkama bude razlog da izbjegavaju medresu. Ja sam imala na izbor da upišem školu koju sam željela, i vjerujte da je i meni prvo palo na pamet to da cu morati nositi maramu i kako ću se ja navići na to. Je li to rano za mene, kako će drugi komentarisati, sta ako se ne naviknem, kako ću ljeti s maramom? Milion malih pitanja, ali kad sam prvi put stavila maramu i otisla u skolu, vjerujte da tih pitanja u mojoj glavi vise nije bilo. I danas sam hvala Bogu sretna i ponosna sto sam izabrala baš to. Jedino što vas može spriječiti u vašoj namjeri su ljudi oko vas, tj ako vaša namjera i odluka nije dovoljno jaka, ali samo se zapitajte da li je nečiji uticaj toliko jak i vrijedan da se odreknete nečeg što želite i u čemu vidite zadovoljstvo i uspjeh.

Lotos: Da li ste vi poslije devetog znali odmah šta biste upisali ili ste bili neodlični? Šta biste poručili onima koji su neodlučni?

-Naravno da sam u početku bila neodlučna, sve izbore sam detaljno analizirala dok nisam odlučila šta bi meni najviše moglo da paše. Vama bih isto poručila da dobro razmislite o svemu, i da na osnovu svoje volje, količine rada i ulaganja i svojih ambicija, odaberete ono što će za vas biti najbolje

Lotos: Hvala vam na razgovoru. Puno sreće u vašem školovanju želi vam novinarska sekcija OŠ Bužim.

Profesionalna orijentacija

Bliži se kraj godine i učenici devetih razreda, mali maturanti, uskoro će biti u prilici da biraju srednju školu a samim time i struku ili smjer kojim se planiraju baviti u budućnosti. Obzirom da je spektar srednjih škola i zanimanja širok, a odluka je jedna, upitali smo bivše učenike OŠ Bužim, koji pohađaju različite srednje škole, o tome kako su oni izabrali srednju školu, šta im se sviđa u školi koju pohađaju i šta bi poručuli našim devetašima. Za kraj ove sedmice, pročitajte šta nam ima poručiti naš bivši učenik, Tarik.

12310427_1730174777215972_1237093302838005937_n.jpgLotos: Na početku, pozdrav od redakcije Lotosa, školskih novina OŠ Bužim. Ukratko nam se predstavite? 

-Pozdrav i vama.
Zovem se Tarik Račić, učenik sam MSŠ „Bužim“  smjer Poljoprivredna stručna Voćar-Vinogradar-Vrtlar, II-razred.

Lotos: Pohađali ste OŠ Bužim. Možete li podijeliti neko sjećanje s nama o periodu kad ste bili osnovnoškolac/školka?

-Vežu me prelijepa sjećanja, druženje sa prijateljima.

Lotos: Izabrali ste Poljoprivrednu školu. Recite nam zašto i šta je presudilo vašem odabiru?

-Izabrao sam ovu školu jer imam mogućnosti da svašta naučim kako teoretski tako i praktično.

Lotos: Kako usklađujete školu sa ostalim obavezama? (sport, muzika, hobiji, posao….) 

-Pa školu sa ostalim obavezama lahko usklađujem jer 3-dana imam redovnu nastavu a ostala 2-dana je praktična nastava. U slobodno vrijeme volontiram u Lokalnom NO Hate timu, također član sam KUD-a „Sevdah“ Bužim.
A svega toga najviše volim da pjevam, jer tad se smirujem. Kako kažu: „Ko pjeva, zlo ne misli“

Lotos:  Šta vam najviše nedostaje iz OŠ? 

-Pa najviše mi nedostaju prijatelji, jer neki nisu u Bužimu, a neki čak nisu nastavili školovanje.

Lotos: Koliko se razlikuje osnovna škola od srednje škole? Da li je više obaveza? Drukčiji kriteriji? Više gradiva, predmeta?

-Osnovna škola se dosta razlikuje od srednje, tu je više obaveza, više predmeta i gradiva. Što se tiče kriterija on je dosta drugačiji, jer neke škole imaju modularnu nastavu.

Lotos: Šta biste poručili učenicima devetih razreda koji planiraju upisati Poljoprivrednu školu?

-Pa preporučujem im nešto bolje, nešto zahtjevnije.

Lotos: Da li ste vi poslije devetog znali odmah šta biste upisali ili ste bili neodlični? Šta biste poručili onima koji su neodlučni?

-Pa u toku 9-og razreda razmišljao sam šta da upišem, imao sam dosta prijedloga i od strane nastavnika i od prijatelja, ali ja sam bio neodlučan. Poručujem da se posavjetuju sa nekim starijim.

Lotos: Hvala vam na razgovoru. Puno sreće u vašem školovanju želi vam novinarska sekcija OŠ Bužim

Profesionalna orijentacija

Bliži se kraj godine i učenici devetih razreda, mali maturanti, uskoro će biti u prilici da biraju srednju školu a samim time i struku ili smjer kojim se planiraju baviti u budućnosti. Obzirom da je spektar srednjih škola i zanimanja širok, a odluka je jedna, upitali smo bivše učenike OŠ Bužim, koji pohađaju različite srednje škole, o tome kako su oni izabrali srednju školu, šta im se sviđa u školi koju pohađaju i šta bi poručuli našim devetašima. Danas će nam se predstaviti Elhamna, koja će nam reći nešto više o školi koju je izabrala.

 

L12167337_939741162808240_538228791_notos: Na početku, pozdrav od redakcije Lotosa, školskih novina OŠ Bužim. Ukratko nam se predstavite?

-Pozdrav i Vama,ja sam Elhamna Aldžić,učenik sam srednje Medicinske škole u Bihaću i prvi sam razred.

Lotos: Pohađali ste OŠ Bužim. Možete li podijeliti neko sjećanje s nama o periodu kad ste bili osnovac/školka?

-Iz osnovne nosim jako lijepe uspomene,druženje sa prijateljima,takmičenja,nastavnike koji su uvijek spremni pomoći…

Lotos: Izabrali ste Medicinsku školu. Recite nam zašto i šta je presudilo vašem odabiru?

-Medicinsku školu sam prvenstevno izabrala jer volim pomagati ljudima.U mom izboru su naravno pomogli moji roditelji,koji su mi na neki način i dali ideju da upišem ovu školu.

Lotos: Kako usklađujete školu sa ostalim obavezama? (sport, muzika, hobiji, posao….)

-Imam jako malo slobodnog vremena,ali ako uhvatim malo vremena provedem ga s prijateljima ili sjedim kod kuće i čitam knjige.

Lotos:  Šta vam najviše nedostaje iz OŠ?

-Iz osnovne škole mi najviše nedostaju prijatelji…A i pojedini nastavnici

Lotos: Koliko se razlikuje osnovna škola od srednje škole? Da li je više obaveza? Drukčiji kriteriji? Više gradiva, predmeta?

-Razlika između srednje i osnovne je velika,ima mnogo više obaveza,gradiva,predmeta.Kriterij jeste drukčiji,ali opet zavisi sve od profesora do profesora,neki imaju malo blaži kriterij neki malo strožiji,ali uz kontinuirani rad i trud sve se može stići i škola i vannastavne aktivnosti.

Lotos: Šta biste poručili učenicima devetih razreda koji planiraju upisati Medicinsku školu?
-Svakako svima koji su u mogućnosti da upišu Medicinsku školu preporučujem da je upišu,jer škola je zaista super,samo treba dosta truda i rada.

Lotos: Da li ste vi poslije devetog znali odmah šta biste upisali ili ste bili neodlučni? Šta biste poručili onima koji su neodlučni?

-Ja sam još u šestom razredu znala šta ću upisati,i od tad sam se još više trudila da imam odlične ocjene koje su naravno veoma bitne pri upisu u srednju školu.Ovim neodlučnima bih preporučila da malo razmisle o sebi,šta vole,čime se žele baviti kasnije u životu…Onda sagledati cijelu situaciju i s roditeljima šta oni predlažu,jer oni znaju šta je najbolje za vas,a i šta je u njihovoj mogućnosti.

Lotos: Hvala vam na razgovoru. Puno sreće u vašem školovanju želi vam novinarska sekcija OŠ Bužim.

PROFESIONALNA ORIJENTACIJA

Bliži se kraj godine i učenici devetih razreda, mali maturanti, uskoro će biti u prilici da biraju srednju školu, a samim time i struku ili smjer kojim se planiraju baviti u budućnosti. Obzirom da je spektar srednjih škola i zanimanja širok, a odluka je jedna, upitali smo bivše učenike OŠ Bužim, koji pohađaju različite srednje škole, o tome kako su oni izabrali srednju školu, šta im se sviđa u školi koju pohađaju i šta bi poručuli našim devetašima. Pošto je zadnji dan sedmice, spremamo se za ugodan i miran vikend, pročitajte slijedeći intervju sa našom bivšom učenicom, koja će vam možda pomoći da se odlučite baš za školu koju ona trenutno pohađa.

 

L12833301_1131554583522882_101534499_notos: Na početku, pozdrav od redakcije Lotosa, školskih novina OŠ Bužim. Ukratko nam se predstavite?

Pozdrav i vama , ja sam Ilhana Šahinović,učenica sam drugog razreda gimnazije MSŠ Bužim.

Lotos:  Pohađali ste OŠ Bužim. Možete li podijeliti neko sjećanje s nama o periodu kad ste bili osnovnoškolac/školka?

Za osnovnu školu me vežu lijepe uspomene na druženja sa vršnjacima i savjete nastavnika koji su nas trebali pripremiti za daljnje školovanje.

Lotos: Izabrali ste gimnaziju. Recite nam zašto i šta je presudilo vašem odabiru?

Izabrala sam gimnaziju jer je to po meni najbolja škola za upis na bilo koji fakultet.

Lotos: Kako usklađujete školu sa ostalim obavezama? (sport, muzika, hobiji, posao….)

Slobodnog vremena imam veoma malo ,koristim ga za druženje s porodicom i bavljenjem fitnessom.

Lotos:  Šta vam najviše nedostaje iz OŠ?

Najviše mi nedostaju drugovi iz starog razreda.

Lotos: Koliko se razlikuje osnovna škola od srednje škole? Da li je više obaveza? Drukčiji kriteriji? Više gradiva, predmeta?

Srednja škola je dosta zahtjevnija od osnovne samim tim jer je više obaveza i učenja.

Lotos: Šta biste poručili učenicima devetih razreda koji planiraju upisati gimnaziju?

Svim učenicima koji su odgovorni ,željni znanja i vole izazove ,preporučila bih ovu školu.

Lotos: Da li ste vi poslije devetog znali odmah šta biste upisali ili ste bili neodlični? Šta biste poručili onima koji su neodlučni?

Kroz cijeli deveti razred sam razmišljala šta da upišem i bila veoma neodlučna ,ipak na kraju je prevagnula gimnazija. Preporučila bih da dobro razmisle i da se posavjetuju sa starijima prilikom izbora.

Lotos: Hvala vam na razgovoru. Puno sreće u vašem školovanju želi vam novinarska sekcija OŠ Bužim.

PROFESIONALNA ORIJENTACIJA

 

Bliži se kraj godine i učenici devetih razreda, mali maturanti, uskoro će biti u prilici da biraju srednju školu, a samim time i struku ili smjer kojim se planiraju baviti u budućnosti. Obzirom da je spektar srednjih škola i zanimanja širok, a odluka je jedna, upitali smo bivše učenike OŠ Bužim, koji pohađaju različite srednje škole, o tome kako su oni izabrali srednju školu, šta im se sviđa u školi koju pohađaju i šta bi poručuli našim devetašima. Prva na redu je Lamija Veladžić, prošlogodišnja učenica generacije i trenutno učenica Medrese „Džemaluddin Čaušević“ u Cazinu.

 

11392859_767379550049749_2838957050556129491_nLotos: Na početku, pozdrav od redakcije Lotosa, školskih novina OŠ Bužim. Ukratko nam se predstavite?

-Ja sam Lamija Veladžić i učenica sam Ib razreda Medrese „Džemaluddin Čaušević“ u Cazinu.

Lotos:  Možete li podijeliti  s nama vaša iskustva u ovom periodu otkad ste postali srednjoškolka?

-Za period od sedam mjeseci koliko se nalazim u ovoj školskoj ustanovi mogu reći samo riječi pohvale. Profesori su korektni i prijateljski se odnose prema nama. Odnosi među učenicima su na zavidnom nivou. Atmosfera je ugodna.

Lotos: Izabrali ste medresu kao srednju školu. Recite nam zašto i šta je presudilo vašem odabiru?

-Prije svega , to je škola u kojoj se nudi kako vjersko tako i svjetovno znanje. Učionice i kabineti sa vrhunskom opremom omogućuju učenicima da povećaju svoje znanje u oblastima informatike, biologije, hemije i mnogih stranih jezika.

Lotos: Kako usklađujete školu sa ostalim obavezama? (sport, muzika, hobiji, posao….)

-Školski program je jako obiman i težak. Kao odlična učenica nemam mnogo slobodnog vremena za sporedne aktivnosti ali uključena sam u sekcije: prva pomoć , hor , odbojka te u dodatnu nastavu iz matematike i hemije.

Lotos:  Šta vam najviše nedostaje iz OŠ?

-Najviše mi nedostaje društvo i nastavnici koji su mi pomogli da završim ovu školu sa odličnim uspjehom.

Lotos: Koliko se razlikuje osnovna škola od srednje škole? Da li je više obaveza? Drukčiji kriteriji? Više gradiva, predmeta?

-Velika je razlika. Kriteriji su oštriji , gradivo obimnije i predmeta više.

Lotos: Šta biste poručili učenicima devetih razreda koji planiraju upisati _____ školu?

-Svim učenicima koji žele upisati Medrese obećavam da se neće pokajati . Bez obzira na sve nedostatke ubjeđena sam da nema bolje škole od ove.

Lotos: Da li ste vi poslije devetog znali odmah šta biste upisali ili ste bili neodlični? Šta biste poručili onima koji su neodlučni?

-Da , ja sam odlučila upisati Medresu mnogo ranije. A za one neodlučne savjetujem da lično dođu u Medresu i da se uvjere u velike prednosti koje nudi ova ustanova u odnosu na ostale srednje škole.

Lotos: Hvala vam na razgovoru. Puno sreće u vašem školovanju želi vam novinarska sekcija OŠ Bužim.

SRETAN 8.MART – MEĐUNARODNI DAN ŽENA

Svim našim učenicama i radnicama želimo da budu zdrave, uspješne i sretne, izdignute iznad svih problema današnjice, te da svake godine 8. mart bude samo vrhunac cjelogodišnjeg rada.

Iako žena zaslužuje ljubav, pažnju i priznavanje tokom cijele godine, ovaj dan se može iskoristiti malo drugačije nego ostali dani. Obilježite ga nečim što će Vas učiniti posebno sretnim, nečim po čemu ćete ga izdvojiti od ostalih dana i pamtiti bar do naredne godine, do narednog 8. marta.beautiful-rose-flowers-with-friendship-quotes-happy-rose-day-sms-messages-quotes-poems-pics-wallpapers-2015-overview